Zamislimo grad u kome automobili nisu u centru svega. Grad u kome se glavni saobraćajni tokovi izmeste van užeg jezgra, a oslobođeni prostori pretvore u trgove, pešačke zone i mesta za susret ljudi.
Više trgova znači više života.
Više prostora za šetnju znači zdraviji grad.
Manje automobila u centru znači čistiji vazduh i manje buke.
Centar grada ne mora da bude samo prolazna tačka između semafora i parkinga. On može postati prostor za druženje, kulturu, događaje, decu, starije i svakodnevni život – mesto gde ljudi žele da ostanu, a ne samo da prođu.
Pitanje nije da li je to moguće, jer mnogi evropski gradovi su to već uradili.
Pitanje je: da li imamo viziju da grad prilagodimo ljudima, a ne samo automobilima?
Šta vi mislite – da li bi ovakav pristup promenio kvalitet života u našem gradu?
