Redovi starih stabala davali su hlad, mir i osećaj normalnog gradskog života. Bila je to ulica u kojoj se leti moglo disati.
Danas gledamo nešto sasvim drugo.
Stabla u Nemanjinoj ulici su posečena ili svedena na panjeve. Ulica je ogoljena, poružnela i ostavljena bez hlada. Teško je poverovati da je ovo urađeno slučajno ili iz nemara. Sve više liči na svesnu nameru da se prostor degradira, kako bi kasnije bilo lakše opravdati „novu izgradnju“.
Kada nestane zelenilo – nestaje i otpor.
Kada ulica izgubi identitet – postaje prazno gradilište.
I upravo to se već dešava: stare kuće nestaju, niču zgrade, a ono što je nekada bila živa gradska ulica pretvara se u još jedan betonski koridor. Građani gube hlad, vazduh i kvalitet života, dok građevinska preduzeća dobijaju prostor za profit.
Ovo nije razvoj.
Ovo je tiho uništavanje grada Niša zarad profita pojedinaca.
Ranije
Sada 